| Zavist i ljubomora - invidia |
|
O zlu dobra!?
Ljubav koja to više nije? Može li biti “previše” ljubavi? Može li se nekoga previše voljeti? Može li biti ljubavi koja to više nije tj. ljubavi koja u određenom smislu prestaje biti ljubav ? Paul Watzlawick jednu svoju knjigu (Vom schlechtem des Guten) posvećuje pitanju da li dobro može biti zlo i ustvrđuje da previše dobra (zu viel des Guten) i nije više dobro? Zamislite juhu u kojoj ima previse soli, ili hranu u kojoj su začini pretjerani, toplini koje je za čovjeka previše ili hladnoci, na pr. lijek pretjerano doziran postaje otrov. I u dobru je pitanje dobra pitanje ispravne mjere. Ljubav kao mirodija, kao najsladji životni žacin iz razloga nepravilne uporabe ili prekomjerja može postati svoja suprotnost.. Kršćanstvo poznaje krepost umjerenosti, prave mjere, a ova je povezana s mudrošću. Dakle, ako netko misli i uvjerenja je da previše voli neka si dopusti sumnju da se ne radi o ljubavi nego o neumjerenoj ljubavi koja lako može prijeći u “ljubav koja mori”- u ljubomoru, može postati ljubav koja to više nije, bolesna ljubav. Bračna ljubomora Regulacija bračne ljubavi, tj intimne bračne blizine? Jedno od temeljnih pitanja na koji obadvoje partnera u braku daje odgovor jest koliko blizine trebamo i na koji način zadovoljavajuće izražavati blizinu. Regulacija intimne blizine i distance centralna je dinamika jednog dyadičnog odnosa. U ljubavi, blizina s jedne strane i zdrave granice medju partnerima s druge strane, vazne su komponente dobro funkcionirajuceg braka. Prevelika simbiotična povezanost u kojoj se jedno od drugog skoro ne razlikuje kao i ona u kojoj partneri jedva što imaju zajedničko, nepovoljni su utjecatelji na zadovoljstvo i kvalitetu bračnog partnerstva. Reguliranje načina zajedničkog življena: blizine i daljine, dogadja se uz pomoć medjusobne komunikacije koja nije uvijek harmonična. Sukobi su relativno česta pojava braka. Mogu biti svakodnevni, ozbiljniji ili najozbiljniji a jedan od uzroka konflikata može biti i ljubomora jednog od bračnih partnera. Ako blizina nije pozitivno regulirana dolazi do “koluzije”- “zajedničke igre” tj patološkog odnosa u kojem prema J. Willi (2004) ponašanje jednog partnera uvjetuje drugo. Sto više jedan od partnera traži blizine to drugi stremi autonomiji, što je jače strah odnosno izbjegavanje blizine kod jednog to se kod drugog pojačava privrženost. Simetrična borba za autonomiju i emancipaciju od bračnog odnosa ili za povezanost i blizinu karakteristika je ovog intimnog konflikta. Progresivni partner pokušavat ce dominirati regresivnim partnerom. Po njemu (J. Willi) ova borba služi osiguravanju međusobne povezanosti ili autonomiji. Za Hansa Jellouscheka , također jednog poznatog bračnog terapeuta, davanje osjećaja partneru:”bez tebe ne mogu živjeti„– pretvara bračnu zajednicu u jednu vrstu zatvora, u „zlatnu krletku“, dok Verena Kast vidi u pozadini rivalizacije partnera potrebu za premoć, pozicioniranje s obzirom na to tko vodi igru, tko ima glavnu riječ, “tko nosi hlače”. Promatraču sa strane (čega akteri obično nisu svjesni) ova borba slici borbi dvoje djece u dječjem vrticu. U temeljima svake ljubomore jest potreba partnera da budu potrebni jer je to potvrda tjelesne i psihološke privlačnosti da za nekoga nešto znače i da su vrijedni. Ljubomorni pojedinci osjećaju se ugroženima, boje se gubitka da ih bračni partner odbacuje, sumnjičavi su i zabrinuti, osamljeni i bespomoćni, osjećaju se izdani i poraženi, nesigurni i preplavljeni snaznim emocijama. Ljubomora se često pojavljuje kao anksioznost i depresija, a tipičan su doživljaj ljubomore strah i bijes koji se mogu pojaviti istodobno ili sukcesivno. Teorije ljubomore Postoje li znanstvene teorije ljubomore i koje su to? Teorija privrženosti, teorija socijalne razmjene i teorija međuovisnosti danas su najčešće teorije kojima se pokušava objasniti ljubomora.Temeljna je pretpostavka teorije privrženosti da će priroda povezanosti roditelja i djece, pogotovo u prve tri godine života, djelovati na njegovu prirodu intimnih odnosa pa i na pojavu ljubomore. Pojedinci koji su u djetinjstvu bili sigurno povezani s roditeljima ponašati ce se drugačije od onih koji su emocionalno bili nesigurno vezani s roditeljima te nisu stekli povjerenje. Takvi će partneri imati površnu emocionalnu vezu u odnosu na bračnog partnera, bit će sumnjičavi i osjećati će nesigurnost i ljubomoru.. Partner se doživljava kao “kvaziotac” ili “kvazimajka”, nadomjestak je za roditelja i ne vidi se u njemu upravo ono sto on jest – drugi, drugačiji, osoba, partner. Traži se od njega da nadomjesti ono sto je propušteno u djetinjstvu sto partner ne može (i ne treba) dati. Teorija socijalne razmjene i teorija međuovisnosti pretpostavljaju da partneri ulaskom u brak ulaze u partnerske odnose i izmjenjuju emocionalne nagrade. Ako postoji ravnoteža ulaganja i darova onda će i odnosi biti uravnoteženi. Dođe li do velikog poremećaja ove dinamike narušavaju se emocionalni odnosi, dolazi do frustracija, razočaranja, sumnje, i na kraju ljubomore. Nesrazmjer u davanju i primanju dovodi do emocionalne neuravnoteženosti i samim tim do konfliktnih situacija. Vrste ljubomore Ima, naravno više vrsta ljubomore? Postoje razne vrste ljubomore: reaktivna ili izazvana, anksiozna ili neurotična te preventivna ljubomora. Kod izazvane ljubomore radi se o utemeljenoj reakciji na stvarno ponašanje partnera u slučaju flerta ili preljuba. Preventivna ljubomora je reakcija na najmanji povod partnera a ima ulogu zaštititi postojeći partnerski odnos. Neurotična ljubomora ima drugačije izvore. Radi se o “osobini” pojedinca da mašta i nalazi dokaze za nevjeru partnera. Svi ćemo se možda slozžiti oko logičnosti izazvane ili opravdanosti i potrebi preventivne ljubomore, ali kad govorimo o neuroticnoj ljubomori onda sama etimologija riječi kaže o čemu se radi, naime: o ljubavi koja mori, umara, pritišće, davi, ubija partnera, uzima mu najosnovnije slobode i ne da mu da se razvija a nema stvarnog utemeljenja niti objetkitnog razloga. Ova vrsta ljubomore je problematična, na nju obično mislimo kad govorimo o ljubomori kao problemu i pitanje je kako je se riješiti. U svojoj drami „Otello“ Shakespeare uzbudljivo opisuje unistavajuću dinamiku ljubomore koja je pokretač ponašanja - na ono najgore. U svojoj ljubomornoj zaslijepljenosti protagonist Jago se odlučuje na ubojstvo. Rodne razlike u reakcijama – Drugačije su ljubomorni muškarci od žena? Stručnjaci su utvrdili razlike u reakcijama i primjenjivanju strategija s obzirom na ljubomoru. Prema evolucijskoj teoriji muževi će snažno reagirati ako se radi o seksualnom preljubu žene, dok će žene pokazati snažnu ljubomoru ako se radi o emocionalnom preljubu muža. Intersantno je da većina muževa većim smatra seksualni preljub žene od emocionalnog preljuba dok je za žene veći emocionalni preljub od stvarnoga. Žene će u borbi s ljubomorom češće od muževa posumnjati u sebe, zaključiti da nisu dovoljno privlačne, pa će učiniti sve da bi povećale svoju privlačnost i partnerovu pozornost. Muževi će, da bi spriječili preljub, biti posesivniji od žena (osobito ako je žena mladja) i njihovo agresivno ponašanje i posljedice tog ponašanja teže su nego u slučaju agresivnog ponašanja žena. Tipična ponašanja Koje je tipično ljubomorno ponašanje? Kako prepoznati ljubomorno ponašanje i kako se ono očituje? Najčešće je to nadgledanje i spijuniranje partnera na način propitkivanja sto je partner radio izvan kuće, gdje je bio, zašto je zakasnio, s kim je telefonirao itd. Ograničavanje partnera u društvenim događanjima, stalna tjelesna blizina u društvenim situacijama bila bi također jedan pokazatelj ljubomore. Nasilno i grubo komuniciranje, agresija na predmetima, prijetnja raskidom braka, ucjena preljubom također su neki od pokazatelja. Pojava migrene, depresije, zelučani problemi, mogli bi biti simptomatična utjelovljenja negativne diadične dinamike. Naprotiv, pokušaj vraćanja na staro ponašanje pretjeranim izrazavanjem komplimenata, slanje cvijeća, prenaglašeno predstavljanje partnera kao bračnog druga u društvenoj situaciji, stavljanje ruke na rame, drugo je lice jedne te iste stvarnosti.. Odrednice bračne ljubomore Što je to što uvjetuje i određuje ljubomoru? Na osobnoj razini nisko samopoštovanje i općenito nezadovoljstvo sa sobom.jednog od partnera jedna je od važnijih odrednica za pojavu ljubomore. Ljubomora počiva na strahu da će se nekom oduzeti od onog sto posjeduje i da drugi ima ono što ja nemam, što meni fali. U tom slučaju nedostatak se doživljava kao obezvrijeđenje. Iza ljubomore se krije jedno odlučujuce pitanje: da li me se voli ili ne? I sama sumnja proizvodi agresivnost, bijes, poniženje, ljutnju, bol. Pojedinci koji su u djetinjstvu nesigurno i ambivalentno bili privrženi, zatim oni neurotični, introvertirani, posesivni, anksiozni i emocionalno ovisni skloniji su ljubomori.Nadalje, u svakom braku postoje nepisana pravila ponašanja što se od partnera očekuje. Ta se pravila pretpostavljaju ili su se partneri o njima dogovorili na početku veze. Ako se jedan partner ne ponaša u skladu s dogoverenim normana, a norme ponašanja nisu stroge, drugi će partner u potencijalnoj opasnosti od nevjere reagirati snažnom ljubomorom. Društveno okruženje također djeluje na pojavu i intenzitet ljubomore. U slučaju potencijalnog ili stvarnog preljuba partner reagira u skladu sa, za vrijeme socijalizacije, prihvaćenim sustavom vrijednosti.Ulaganje, bilo emocionalno bilo koje druge vrste, također potiče ljubomoru. Nasuprot ovima: općenito zadovoljni sobom i oni koji su skloni monogamnom bračnom (seksualnom) životu manje su ljubomorni. “Jer ljubav je jaka kao smrt ljubo-mora teška kao grob...” (Pjesma nad pjesmama) Biblija Biblijski govor o ljubomori. Biblija, kao jedva koja druga religiozna knjiga opisuje ovo pojmovlje ljubomore i zavisti. Bogu Starog Zavjeta pripisuje se ova ljudska karakteristika po kojoj bi Bog bio ljubomorni Bog u odnosu na izabrani narod. Spomenimo samo dvije billijske priče. Bibljia počinje svoju priču zapravo ljubo-morom (zavišću) dvojice braće, Kaina i Abela, u odnosu na Boga. Kod Abrahamovih žena: Sare i Hagare susrećemo jednako ovu dinamiku, ovaj osjećaj: biti drugi izbor, broj dva…(pogotovo kod Sare). Zaključak Kako i na koji način liječiti ovu manu, porok, kojeg se ne želi imati?Ljubomora se odnosi na osobe čiju si blizinu netko želi i koje gubitak izaziva strah. Nutarnja bol glasi: Ja sam tek broj dva, drugi izbor. Drugi mora samo meni pripadati Ljubomora je u biti nemogućnost biti potvrđen, pripadati i djelovati. Kod ljubomorne je osobe također prisutan osjećaj da uvijek premalo dobiva, izvlači kraći, manji dio, dok protuprijekor suprotne strane glasi: “Ti si posesivan/na, želis previće”. Ljubomora počiva na strahu da se nekom nešto oduzima što vec posjeduje, izraz je retentivnog ponašanja što znači ne htjeti odustati od onog što mi po pravu ili prirodi pripada. Netko tko je ljubomoran želi „prekomjere“ zadržati ono što posjeduje. U srži problema radi se o osjećaju: i od života i od osoba i od sudbine biti nepravedno tretiran. Sama predika ne pomaže jer se radi o temeljnom osjećaju stalne podređenosti i konkurentne borbe s drugim. Kod drugog vidim samo dobro a kod sebe samo ono što mi nedostaje. Ako hoćemo priznati, mi patimo od neispunjene ljubavi i uvijek ostaje pitanje. Tko smo? Ispravan odgovor bio bi rad na samom sebi a to znači: čini ono što možeš, budi sto jesi, sto možes biti, čini najbolje od situacije u kojoj se nalaziš, s onim što imaš u rukama ne uspoređujući se s drugima jer će uvijek biti onih koji mogu bolje ili lošije. Ovo je puno jednostavnije reći no nije i lako postići! U Nikomahovoj etici Aristotel definira svaku krepost kao sredinu između dva ekstremna ponašanja. Krepost kojoj stremim je kod Aristotela središnja točka koja se dade postići napuštanjem svog stajališta i pomicanjem lijevo ili desno, ovisno gdje sam pozicioniran. Aristotelovsko rješenje sastojalo bi se u ravnoteži između ekstrema po kojoj je potrebno oduzeti od onog čega ima previše i pokušati izgraditi ono čega ima premalo. Helwig je 1967 dopunio ovo Aristotelovsko rješenje tzv. razvojnim kvadratom kojim pokazuje u kojem bi pravcu trebalo tražiti rješenja. Budući da kroz ljubomoru konstruktivni ljubavni balans biva neuravnotežen valja rasteretiti i sebe i partnera stremeći ka pojačavanju vlastite vrijednosti: u ovom slučaju samopoštovanje i ljubav prema sebi neovisno o tome kako nas drugi vidi. Ljubomora je, kako smo ustvrdili, prekomjerna ljubav, koja mori i davi ne samo ljubomornog nego i partnera, ne daje dovoljno prostora i slobode ni sebi ni drugome, dok bi se njezina suprotnost očitovala u nebrizi za drugog, indiferentnosti, emocionalnoj hladnoći i životu kao da drugi ne postoji (živim svoj život). Osoba koja bi posjedovala simptome jednog ili drugog ekstrema, trebala bi ići u razvoju pokazane protuvrijednosti. Ljubomorni bi morao poraditi na svojoj autonomiji, samovrijednosti, a emocionalno hladan-indiferentan na blizini.
Aristotelova shema kreposti: premalo krepost previše __-__________ x____________+____
Boddenmann G: Kompetenzen für die Partnerschaft (Freiburger Stresspräventionstraining für Paare) Juventa Verlag, Weinheim und München 2000 Božo Marić |
