Nama ljudima će pojam smrti uvijek ostati jeden veliki  misterij. Gledamo ju poput “ progonitelja “ od kojeg čitav život bježimo, ali nas na posljetku ipak sustigne. Ona u nama izaziva strah, strah od neizvjesnosti; izaziva pitanja poput: zašto, kako, kuda odlazimo? Budući da smo mi ljudi ograničeni sa naših pet osjetila, teško je zamisliti, a kamoli prodrijeti u sfere izvan njih. Tako nam se uvijek nanovo stvaraju pitanja, zašto smo se uopće rodili, koja je svrha naših života, kad smo samim rođenjem “ osuđeni “ na smrt.? Čemu tolike muke, patnje, umiranje djece, nedužnih? ... Tu bi se dalo nabrojiti još mnoštvo pitanja na koja nećemo moći dati zadovoljavajući odgovor.
Zato na ovom mjestu povlačimo paralelu i dolazimo do vjere. Kao prvo smrt trebamo sagledavati kao jedan prijelaz, ne kraj, već  kao jedan prijelaz poput rođenja. Ja osobno to volim nazvati- povratak našem Bogu Ocu. Kao što smo Božjom voljom napustili Njegovo “ krilo", te se naš prvi kontakt ovozemaljskog života ostvario našim začećem u majčinoj utrobi, tako je smrt samo vraćanje ka Stvoritelju. Iz Savršenstva izlazimo, ka Savršenstvu se vraćamo, a na ovaj naš život na Zemlji trebamo gledati kao na dar, jer on to i jest, putem njega na slobodan način prije svega upoznajemo sebe, sve što nas okružuje i na posljetku našeg Stvoritelja.
Smrt možemo usporediti sa snom, ona je ništa drugo doli "san" - Isus je za Lazara rekao da spava, te je time ujedno objasnio značenje smrti, a svjesni smo svi činjenice da se čovjek poslije svakog sna ponovno budi. Buđenje nakon smrti nazivamo Uskrsnuće. Uskrsnuće je temeljna istina kršćanstva! Ako nema uskrsnuća, ruše se temelji kršćanske vjere, poništavaju se sve nade vjerujućih! Povjerenje koje kršćani imaju u Boga bilo bi bez uskrsnuća iznevjereno. Ako nema uskrsnuća , Krist koji je umro, ne bi uskrsnuo i apostoli bi svi lagali, a oni su ti koji su tvrdili da su bili četrdeset dana s uskrslim Isusom.
Zasigurno ste često čuli ljude komentirati: “ Nitko se nije vratio s one strane groba, da nam kaže što se tamo nalazi. ” To nije istina! Isus Krist je umro, On je uskrsnuo, vratio se i govorio! Biblija objašnjava jasno sve ono što trebamo znati u svezi onoga s “one strane” . Fizička smrt je vraćanje našeg tijela u prah, ali Bog nas je obdario besmrtnom dušom, te nam je obećao novo uskrsno tijelo! Naš Gospodin je rekao:   “Zaista, zaista, kažem vam: Onaj koji vjeruje u mene ima vječni život. “ ( Iv 6, 47 )
Dakle, ako vjerujemo u Isusa Krista, u Njegovo sinovstvo živoga Boga, te Njegovo uskrsnuće kao prvorođenca, onda vjerujemo i u naše vlastito uskrsnuće! Smrt kao takova je u svakom pogledu jedno bolno iskustvo, bilo ono psihičke ili fizičke naravi! Nije lako izgubiti voljenu osobu, dijete, člana obitelji, prijatelje i mnoge druge nama drage osobe. No, pokušajmo to sagledati sa strane našeg Oca. Ja obećavam reci: “Bog toliko ljubi svoju djecu, te kada Mu ljubav na daljinu postane prebolna, On odluči pozvati ih k sebi. “Zato ne budimo “egoistični” pokušavajući zadržati nama dragu osobu u ovom svijetu ( cesto se bolesnicima zadnji dani zivota na zemlji pretvore u bol i patnju), već ju “pustimo“ ka svom Ocu… Kod svih iznenadnih smrtnih slučajeva, npr. stradavanje mladih i djece; ne tražimo odgovor na smisao  tragedije ovozemaljskim riječima ili objašnjenjima, jer ga nećemo pronaći. Naša utjeha neka bude vjera u uskrsnuće, te nada u ponovni susret kod svima nama zajedničkog Oca. Tuga i bol će biti prisutni kod svakog gubitka u obliku smrti, te ju stoga nemojmo kriti, oplačimo, odtugujmo, pa to je činio i nas Gospodin, ali neka to u vašim srcima ne predstavlja ono zauvijek Zbogom, već Doviđenja!
Neka vas nas Stvoritelj i Otac ojača duhovno u svim trenutcima boli, tuge i gubitka, te bude pred vašim očima ona svijetlost kojoj svi težimo… svijetlost u vječnosti!
 
Vaša Jelena Brezić
Teologinja i studentica psihoterapije