Ogovaranje je prvenstveno govor o negativnim osobinama, manama ili životnim situacijama drugih ljudi. Namjerno ili nenamjerno isticanje negativnoga pred drugim osobama koje za to ne znaju,  a da za to nema nikakva valjana razloga jest ogovaranje. Onaj tko, makar i prešutno, prihvaća neosnovane sudove o drugima sudjeluje u ogovaranju i rušenju dobra glasa svoga bližnjega. Najteži oblik jest kleveta, tj. izmišljotina i laž koji štete glasu drugoga i daju prigodu za krive sudove o osobama.

Ogovaranje je najprije manjak poštovanja prema samome sebi. Ne možeš poštivati ono što ne poznaš. Bog nas je stvorio na svoju sliku i priliku. Sve što je Bog stvorio, dobro je. Tako je u svakom čovjeku Božjim djelom stvaranja prisutno dobro. Pozvani smo upoznati same sebe, tj. to dobro u nama, i razvijati dotle da donese obilat rod. Da bismo upoznali same sebe trebamo se pozabaviti sobom, graditi vlastitu osobnost. Kršćani imaju najveći uzor u Isusu Kristu. On je pokazao tko je čovjek. On je postao čovjek da bismo mi znali postati ljudi. Upoznajmo tog čovjeka, pa ćemo spoznati sebe. To zahtjeva napor i vrijeme. Ako se duboko pozabavimo svojom osobnošću, na način da pronađemo dobro u sebi, eto puta kako ćemo pristupiti drugim ljudima.

Sveto pismo nas je naučilo zlatno pravilo: „Ljubi bližnjega svoga KAO SAMOGA SEBE“. Dakle pozvani smo uzljubiti sebe i ono u sebi, kao preduvjet da bismo mogli ljubiti druge. Ogovaranje i klevetanje je, dakle, znak manjka ljubavi prema samima sebi. Ako ocrnjujemo druge, ako se stalno na njih srdimo, ako nam je srce puno gorčine na druge, moramo se upitati što se to s nama događa.

Neki misle da će ogovaranjem i klevetom postići neki cilj. Prikazujući druge lošima i ističući njihove mane misle da time uvećavaju svoje vrline. To je zabluda! Zlom se nikada ne može postići dobro. „Što tko sije to će i žeti!“ „Tko se mača laća, od mača i gine.“

Kako uzljubiti druge? Pa i oni su djeca Božja. I njih je Bog stvorio. I u njima ima neko dobro koje je Bog poslao u svijet. Potraži to dobro u svomu bližnjemu. U dobro ćeš se moći zaljubiti, a u zlo se nikada ne možeš zaljubiti. Učini malu vježbu: Na jedan papir napiši sve mane svoga bližnjega, a na drugi papir potraži dobre strane te osobe. Nakon toga makar si pronašao/la puno manje pozitivnih stvari pokušaj se koncentrirati na pozitivne strane i o njima razmišljati, njih isticati. Kroz njih gledati osobu. Pokušaj otvoreno pohvaliti osobu za te darove i sposobnosti koje ima. Na taj će se način upaliti svjetlo i pojaviti toplina u odnosima.

Svatko treba paziti da misli, riječi i djela svoga bližnjega tumači, koliko je moguće, pozitivno. Svatko je pozvan spasiti, a ne osuditi. Osobu treba uvijek upitati, kako ona razumije određene stvari, kako ona o tome razmišlja. Ako je osoba na lošem putu neka je s ljubavlju ispravi; ako to nije dosta neka traži prikladne načine, da je razumijevajući, spasi. Isus nas je naučio kako opomenuti drugoga. Pozvao nas je da to činimo s ljubavlju u četiri oka, ako se ni tada ne popravi onda slijedi opomena s ljubavlju pred svjedokom, a tek onda dolazi govor pred većim skupom, ali opet s ljubavlju i ciljem da se osoba popravi te da se na taj način udovolji pravdi i ljubavi. Nažalost, mi se često ponašamo drukčije nego što nas je Isus naučio: Cijelo selo najprije dozna sve mane drugoga, a onaj koga se to tiče zadnji.
Svatko ima PRAVO na čast svoga imena, na svoj dobar glas i na poštovanje. Nitko nema pravo oduzeti nekome tu čast. Stoga, ogovaranje i kleveta vrijeđaju  pravdu i ljubav.

Fra Tomislav Dukić