S Kristom započinje konačno i definitivno okupljanje obnovljenog čovječanstva. Ako je grijehom počelo razilaženje i razjedinjavanje, međusobni razdori i ratovi, onda u Kristu počinje skupljanje ljudi u zajedništvo istine, pravednosti, mira i ljubavi. To je kraljevstvo ovoga Božjeg Pomazanika, Krista Kralja. Njega Bog pomaza da ljubavlju okuplja ljude.
Oko njega se okupljajmo u međusobnoj solidarnosti i ljubavi. Sve ono što nas je kroz povijest dijelilo, bilo po rasama, bilo po klasama, bilo po ideologijama, bilo po religijama, sve to treba napustiti. Ostaje jedino trajna vrijednost ono što smo učinili jedni drugima, koliko smo bili dobri jedni drugima. Ostaje samo ljubav. To je kriterij posljednjega Suda što će ga naš Gospodin izreći nad svakim od nas. Neće nas pitati ni za što drugo - jedino što smo činili njegovoj najmanjoj braći (usp. Mt 25,31-46)? Jesmo li dali gladnome jesti, žednome piti, jesmo li bili sućutni s bolesnima, odbačenima, prezrenima i progonjenima...?! Koliko ste imali srca? - to je pitanje na konačnome Sudu što će ga izreći ovaj naš Kralj! »Dođite k meni blagoslovljeni Oca mojega! Svi vi koji ste tako činili! A vi koji niste srca imali za moju najmanju braću, niste ga imali ni za mene, zato ne možete k meni. Odlazite! Vama nema mjesta u zajednici ljubavi, jer ljubavi nema u vama«. To je presuda kojom se otvaraju ili zatvaraju vrata vječnog Božjeg kraljevstva, kraljevstva vječnoga života radosti i mira! (B.Z.Š.)